🟡 Početni izazov
Sudionici radionice o samopouzdanju dolazili su s izraženim unutarnjim obrascima koji su utjecali na njihovo profesionalno (i privatno) funkcioniranje:
- stalno preispitivanje vlastitih odluka
- strah od pogreške i vidljivosti
- perfekcionizam i potreba za vanjskim odobravanjem
- teškoće u postavljanju granica i izgovaranju „NE“
- osjećaj da „nisu dovoljno dobri“, unatoč objektivnim kompetencijama
Na poslovnoj razini, to se očitovalo kroz:
- izbjegavanje preuzimanja inicijative
- preopterećenost i emocionalni umor
- smanjenu jasnoću u komunikaciji
- pad samopouzdanog nastupa u timovima i prema klijentima
Samopouzdanje se često doživljavalo kao osobna osobina („ili ga imaš ili nemaš“), a ne kao vještina koja se može razvijati.
🟡 Što smo radili (pristup i metode)
Radionica je bila osmišljena kao siguran, strukturiran i iskustveni proces, s ciljem da sudionici ne samo razumiju pojam samopouzdanja, već ga i osjete u praksi.
Ključni elementi rada:
- Samoprocjena i osvještavanje
Sudionici su kroz upitnik i refleksiju sagledali svoje trenutno stanje samopouzdanja, bez prosuđivanja i uspoređivanja. - Rad s unutarnjim obrascima
Kroz pitanja, metafore i simboličke vježbe istraživali smo od kuda potječe samopouzdanje i kako su se samopouzdanje i samovrijednost oblikovali kroz iskustva, odgoj i očekivanja okoline. - Somatsko–kognitivna identifikacijska tehnika – kroz fizički kontakt sa simbolom (riječ, poruka) lakše povezuju s unutarnjim stanjem koje žele razvijati.
- Kreativne i tjelesno-emocionalne tehnike
Korištene su metode igre, rada rukama, afirmacija, simboličkih zadataka i rada s „unutarnjim djetetom“, kako bi se: - smanjila racionalna kontrola
- omogućio pristup stvarnim osjećajima
- stvorio prostor za novo iskustvo sebe
- Učenje granica i asertivnosti
Sudionici su kroz praktične vježbe učili kako prepoznati gdje su vlastite granice te kako jasno, mirno i bez krivnje izraziti svoje potrebe i reći „NE“. - Integracija u svakodnevicu
Naglasak je bio na malim, primjenjivim koracima (mikro-navike, afirmacije, ugovor sa samim sobom) koji podržavaju dugoročnu promjenu.
🟡 Outcome / rezultati
Na razini pojedinca:
- veća svjesnost vlastite vrijednosti i unutarnjih resursa
- smanjeno samokritiziranje i unutarnji pritisak
- veća jasnoća u donošenju odluka
- jača sposobnost postavljanja granica bez osjećaja krivnje
- osjećaj unutarnje stabilnosti i „dovoljnosti“
Na razini poslovnog ponašanja:
- sigurniji nastup u komunikaciji
- veća spremnost na preuzimanje odgovornosti
- smanjen perfekcionizam i emocionalna iscrpljenost
- bolja suradnja i otvorenost u timu
Ključni uvid sudionika bio je:
Samopouzdanje nije glasnoća ni dominacija,
nego unutarnji osjećaj da sam u redu i dovoljna i kad pogriješim, te da nema potrebe za obrazlaganjem i pravdanjem – postizanje mira sa samim sobom
🟡 Zaključak (poslovna vrijednost)
Rad na samopouzdanju pokazao se kao snažan alat za:
- jačanje emocionalne pismenosti
- otpornost na stres
- kvalitetnije donošenje odluka
- zdravije odnose i održivu radnu učinkovitost
Razvijeno samopouzdanje ne stvara „glasnije“ zaposlenike,
nego stabilnije, jasnije i odgovornije ljude.
Ključna razlika:
👉 sudionice nisu samo razumjele temu kroz teoriju – nego su je doživjele i kroz emocije i kroz tijelo, što je omogućilo lakšu integraciju i stvarnu promjenu ponašanja. Sa sobom su ponijele popis nekoliko ključnih vježbi kao podsjetnik, koje mogu koristiti svakodnevno dok ih ne integriraju u potpunosti
Cijela radionica kao i vježbe je koncipirana na način da se zadovoljiti sva četiri stila učenja prema Kolbovoj teoriji (Hony & Mumford)
🔴 Zašto koristim kreativne i „dječje“ metode za „odrasle“ teme?
Zašto kreativne metode u poslovnom kontekstu?
Teme poput stresa, samopouzdanja i wellbeinga ne mogu se trajno promijeniti samo racionalnim razumijevanjem.
One žive u:
- emocijama
- tijelu
- nesvjesnim obrascima ponašanja
Kreativne i iskustvene metode omogućuju:
- zaobilaženje obrambenih mehanizama
- brži pristup stvarnim osjećajima i uvjerenjima
- sigurnu regulaciju živčanog sustava
- dublju integraciju učenja
Zašto “dječje” metode funkcioniraju kod odraslih
Ono što se često naziva “dječjim” zapravo je:
- neposredno
- iskreno
- oslobođeno pretjerane kontrole
U stanju igre:
- mozak je otvoreniji za učenje
- smanjuje se razina kortizola
- jača kreativnost i fleksibilnost mišljenja
- lakše se stvaraju nove neuronske veze
To je posebno važno kod:
- kroničnog stresa
- perfekcionizma
- niskog samopouzdanja
- emocionalne iscrpljenosti
Poslovna vrijednost ovakvog pristupa
Kreativne metode nisu “zabava radi zabave”, već alat za:
- povećanje emocionalne pismenosti
- jačanje otpornosti zaposlenika
- razvoj samoregulacije i odgovornosti
- stvaranje održivih promjena ponašanja
Neuroznanost pokazuje da mozak uči i do 10 puta brže kroz igru nego kroz klasično čitanje i ponavljanje.
Dok je za stvaranje nove neuronske veze potrebno oko 400 ponavljanja u neutralnom kontekstu, kroz igru i emociju dovoljno je samo 30 do 40 ponavljanja (Dr. Karyn Purvis, Dr. Bruce Perry).
Zato igru ne koristimo da bismo se zabavili – nego da bismo učili pametnije, dublje i trajnije.
Igra u ovom kontekstu nije bijeg od ozbiljnosti,
nego najkraći put do stvarne promjene.
