🟡 Početni izazov
Zaposlenice su došle sa:
- kroničnim stresom koji se normalizirao – tako je svima, tu se ništa ne može, ah moram raditi jer plaćam kredit, uvijek je panika i previše posla, ja na to nemam utjecaj,..
- padom fokusa, energije i strpljenja, te razvojem malodušnosti
- smanjenim osjećajem osobne vrijednosti i samopouzdanja
- teškoćama u postavljanju granica - preopterećenost, ne razlikovanje područja na koja imamo utjecaj i koja su u našoj domeni odgovornosti)
- osjećajem da “znaju što bi trebalo”, ali to ne primjenjuju u praksi
Stres se rijetko verbalizirao otvoreno ( jer automatski nisi sposoban, uspješan i pogodan za napredovanje, veću plaću), ali se manifestirao kroz:
- umor, razdražljivost, pasivnu rezistenciju
- smanjenu suradnju
- povlačenje ili prekomjerni perfekcionizam
- loš balans poslovnog i privatnog života pa su trpjele obje strane
- u graničnim slučajevima se pretvarao u burnout ili bolest
🟡 Što smo radili (intervencija)
Radionice su bile dizajnirane kao iskustveni proces, a ne klasično predavanje.
Koristili smo kombinaciju:
- offline okruženje (uz isključene mobitele i bez digitalnih pomagala) - radi regulacije živčanog sustava i smanjenja kognitivnog preopterećenja, čime se povećava fokus, prisutnost i kvaliteta učenja.
- kratki teorijskog okvira (što je stres, kako se manifestira, prepoznaje, što su uzroci, kako hormoni djeluju na stres)
- svjesne tehnika regulacije (disanje, grounding 5-4-3-2-1 -kroz osjetila, mindfulness)
- kreativne metoda (vizualne POY kartice, lego kocke, art dio, metafore)
- refleksije i dijeljenja (individualno i u grupi do mjere koliko je sudionicam ugodno)
🟡 Poseban naglasak bio je na:
- prihvaćanju i viđenju svih sudionica neovisno o karakteru ( ekstrovert/introvert)
- osvještavanju vlastitog stanja (“gdje sam sada?”)
- emocionalnoj pismenosti (prepoznavanje, imenovanje, regulacija emocija)
- povezivanju tijela, emocija i ponašanja
- malim, primjenjivim koracima koje sudionici mogu odmah koristiti i vidjeti pomake
Radionice su vođene u sigurnom, neosuđujućem prostoru, uz jasnu strukturu, ali i dozvolu za igru, humor i spontanost.
🟡 Outcome / rezultati
Na razini sudionica:
- povećana svjesnost o vlastitim stresorima i obrascima
- spoznaja da svaka u sebi nosi alate za samoregulaciju i da to ne dolazi izvana (aha moment)
- mogućnost viđenja rješenja ( npr. kroz izgradnju lego modela od stresa do opuštenosti kroz 3 koraka, ili kroz PointsOfYou kartice koje nude pogled iz druge perspektive)
- bolja sposobnost regulacije emocija i reakcija ( kroz mindfulnes i art terapiju – bojanka, kamenčići,..)
- jači osjećaj osobne vrijednosti i samopouzdanja
- veća spremnost na postavljanje granica
- osjećaj olakšanja, jasnoće i unutarnje stabilnosti
Na razini tima / organizacije:
- smanjenje napetosti i emocionalnog “šuma”
- otvorenija komunikacija
- veće povjerenje i osjećaj povezanosti
- jača otpornost na promjene i pritiske
Ključna razlika:
👉 sudionice nisu samo razumjeli temu kroz teoriju – nego su je doživjele i kroz emocije i kroz tijelo, što je omogućilo lakšu integraciju i stvarnu promjenu ponašanja.
Cijela radionica kao i vježbe je koncipirana na način da se pokušaju zadovoljiti sva četiri stila učenja prema Kolbovoj teoriji
🔴 Zašto koristim kreativne i „dječje“ metode za „odrasle“ teme?
Zašto kreativne metode u poslovnom kontekstu?
Teme poput stresa, samopouzdanja i wellbeinga ne mogu se trajno promijeniti samo racionalnim razumijevanjem.
One žive u:
- emocijama
- tijelu
- nesvjesnim obrascima ponašanja
Kreativne i iskustvene metode omogućuju:
- zaobilaženje obrambenih mehanizama
- brži pristup stvarnim osjećajima i uvjerenjima
- sigurnu regulaciju živčanog sustava
- dublju integraciju učenja
Zašto “dječje” metode funkcioniraju kod odraslih
Ono što se često naziva “dječjim” zapravo je:
- neposredno
- iskreno
- oslobođeno pretjerane kontrole
U stanju igre:
- mozak je otvoreniji za učenje
- smanjuje se razina kortizola
- jača kreativnost i fleksibilnost mišljenja
- lakše se stvaraju nove neuronske veze
To je posebno važno kod:
- kroničnog stresa
- perfekcionizma
- niskog samopouzdanja
- emocionalne iscrpljenosti
Poslovna vrijednost ovakvog pristupa
Kreativne metode nisu “zabava radi zabave”, već alat za:
- povećanje emocionalne pismenosti
- jačanje otpornosti zaposlenika
- razvoj samoregulacije i odgovornosti
- stvaranje održivih promjena ponašanja
Neuroznanost pokazuje da mozak uči i do 10 puta brže kroz igru nego kroz klasično čitanje i ponavljanje.
Dok je za stvaranje nove neuronske veze potrebno oko 400 ponavljanja u neutralnom kontekstu, kroz igru i emociju dovoljno je samo 30 do 40 ponavljanja (Dr. Karyn Purvis, Dr. Bruce Perry).
Zato igru ne koristimo da bismo se zabavili – nego da bismo učili pametnije, dublje i trajnije.
Igra u ovom kontekstu nije bijeg od ozbiljnosti,
nego najkraći put do stvarne promjene.
